Tu smo da osiguramo vaš blistav osmijeh
Pokušali smo odgovoriti na neka najčešća pitanja naših pacijenata. Ukoliko imate neka druga koja nisu navedena, kontaktirajte nas i rado ćemo prenijeti naše znanje.
Kada najbolje prvi put posjetiti stomatologa?
Odgovor glasi: već pojavom prvih mliječni zubi u ustima! Jako je bitno da se taj prvi kontakt sa stomatološkom ambulantom desi u toku prve godine (eventualno druge). Zašto? Prije svega da se dijete dovedeno bez zubobolje u prijatnoj atmosferi upozna sa stomatologom, ambulantom, instrumentima, da se ta prva posjeta pretvori u igru i zabavu i sticaje povjerenja te da se stekne rutina redovnog odlaska na preglede tj. kontrole. Ovakav pristup većina djece rado prihvata i bude im zabavno, što omogućava uslove za dobru saradnju i bolje zdravlje usta i zuba tokom daljeg odrastanja a i tokom cijelog zivota.
Zašto zubi postaju tamni?
Kako održavati higijenu kod fiksnog ortodontskog aparata?
Zube perete normalno kao da aparatića nema jer su bravice dovoljno čvrsto vezane za zub tako da pranje i žvakanje neće moći lako pomjeriti ili odlijepiti iste.
Ono što se očekuje od Vas dok nosite fiksni aparat jeste da zube i fiksni aparat perete češće i pedantnije jer se hrana lakše zadržava na dijelovima aparata kao i zubima i desnima, te sve strane i zone treba detaljno prati. Pored standardnih četkica postoje i namjenske za lakši pristup u zoni aparatića i izmedju zuba. Nakon toga potrebno je usta dobro isprati vodicom za usta.
Kako se riješiti neprijatnog zadaha iz usta?
Rješavanje ovog problema počinje traženjem uzroka i savladava se njihovom eliminacijom. Uzroci mogu biti razni, ako uzrok nije evidentan, najprije eliminišemo zube tako što se sve što je sporno prisutno sanira, od uklanjanja kamenca i mekih naslaga, preko kvarova, liječenja zuba, ako je potrebno, kao i vadjenja zaostalih korjenova ili parodontopatičnih zuba. Ukoliko se zadah, iako sad u manjoj mjeri i dalje osjeti, njegovo porijeklo može dolaziti od nekih dijelova disajnih puteva npr. upalnih dešavanja na nivou krajinka/tonzila, nosne šupljine, svih sinusa koji sa nosnom šupljinom komuniciraju, kao i na nivou uha koje komunicira sa ždrijelom, a porijeklo može biti i od probavnog trakta npr. refluksa želudčane kiseline i sadržaja. Naravno da na pojavu neprijatnog zadaha utiče pored cigareta i alkohola i unos hrane kao što je luk i drugo povrće i začini , gdje nakon probave njeni sastojci dospjevaju u krvotok a potom se još neko vrijeme izlučuje preko disajnih puteva, tako da pranje zuba i ispiranje usta ima samo kratkotrajan efekat, dok se plućima potpuno ne eliminiše. Svakako pacijent mora besprijekorno održavati higijenu zuba i usne šupljine, da bi se i taj osnovni faktor eliminisao.
Kako prepoznati afte i šta je bitno znati o njima?
Aftozne promjene javljaju se samo na oralnoj sluznici kao okrugle, jasno ograničene bolne ulceracije plitkog, nekrotičnog, žućkastog dna i blago uzdignutih crvenih rubova. U pravilu se uvijek pojavljuju na tzv. nefunkcionalnoj sluznici (sluznica obraza, jezik, podjezični prostor), a na mastikatornoj ili funkcionalnoj sluznici (zubno meso, tvrdo nepce) javljaju pojedinačne (solitarne) afte koje ne ubrajamo u autoimuni poremećaj.
Pravi uzrok njihova nastanka je nepoznat, međutim, postoje neki predisponirajući faktorih
- anemiju zbog nedostatka željeza, folata i vitamina B skupine;
- neutropeniju (smanjenje broja neutrofilnih leukocita u krvi);
- lokalnu traumu;
- alergijska stanja;
- emocionalni stres;
- fizičku iscrpljenost;
- usporen protok u krvnim žilama epitela;
- metaboličke poremećaje;
- hormonalne poremećaje;
- kronične bolesti koje dovode do imunodeficijencije
Takođe je uočeno da se afte češće javljaju kod žena nego kod muškaraca.
Afte se uobičajeno prvi put pojavljuju u dobi između 10. i 40. godine života, najčešće u drugoj i trećoj deceniji. Nakon toga se ponovo pojavljuju, no mogu proći mjeseci i godine bez afti. Čim smo stariji, sve rjeđe će nas mučiti ovaj problem.
Afte se liječe lokalno. Prije svega se nastoji spriječiti bol primjenom površinskih anestetika te ispiranjem različitim tekućinama Da bi se preveniralo stvaranje afti treba ozbiljno povesti računa o oranoj higijeni i obratiti pažnju na opšte zdravlje.
Kada se afta već javi, kod lečenja je jako važno obezbediti higijenu, da se problem sa ranicama u ustima ne bi dodatno zakomplikovao infekcijom. Ukoliko je pad imuniteta vezan za menstrualni ciklus ili korišćenje kontraceptivnih pilula, treba raditi na jačanju imuniteta.
Izbegavanjem grubih i oštrih namirnica, pažljivim pranjem zuba i ne konzumacijom kiselih proizvoda, mogu se takođe smanjiti simptomi pojave afti u ustima.
B12 i konzumacija ovog a i ostalih vitamina B kompleksa koji često nedostaje vegetarijancima ili veganima, može sprečiti recidiv u nekim slučajevima.
Bruksizam
Neko je primjetio da u snu škripite zubima, ujutru se često budite napetih žvačnih mišića , a zubi Vam izgledaju zasječeni, potrošeni, šta god imali od navedenog saznajte koliko je to opasno i šta treba preduzeti.
Savremen i brz način zivota, te stres koji to sve neminovo prati, dovodi do sve prisutnije pojave bruksizma tj. nesvjesnog škripanja zubima.
Bruksizam se javlja noću u snu, kada se nesvjesno aktiviraju žvačni mišići i to silom koja je puno veća od one koju budni svjesno možemo proizvesti, te tako dovodi do pretjerane sile trenja u kojoj se kontaktne površine gornjih i donjih zuba medjusobno intenzivno troše, a može doći i do pucanja dijelova krunice prirodnog zuba, plombi ili protetskih nadoknada (krunica, mostova).
Ukolikom se znaci bruksizma ne primijete i ne preduzmu mjere, trošenje zuba će za posljedicu imati približavanje samom zivcu i pojavu tegoba na zubima, oštećenja potpornog aprata zuba, pojavu bolova u žvačnim mišićima. Takodje visina zagriza se spušta a to se pored estetike, loše odražava i na zdravlje viličnog zgloba, s toga ovo stanje treba jako ozbiljno shvatiti i brzo djelovati.
Zato je jako bitno u što ranijoj fazi, a izmedju ostalog i redovnim pregledom, uočiti sumnju na bruksizam i preduzeti mjere, od nadoknade izgubljene visine zuba zavisno od obima, smanjenja stresa koliko je moguće, do onog najvažnijeg izrade namjenske udlage i njeno redovno nošenje noću,a koja će amortizovati sile u kontaktu i spriječiti direktno dodirivanje gornjih i donjih zuba i njihovo dalje trošenje, a time i smanjiti mikrotraumu u viličnom zglobu, U svakom slučaju je udlaga obavezna i nezamjenjiva i mora se redovno nositi.
Bruksizam nije stanje koje nužno traje cijeli život i moguće je u nekim slučajevima da se korištenjem udlaga, ali i eliminiranjem stresa i anksioznosti povuče, ali to sve treba redovno kontrolisati.
.
U kojim situacijama se zubi vade i na šta obratiti pažnju poslije vađenja zuba ?
Vađenje zuba radi se u slučajevima kada nijedna metoda ne može spasiti zub ili je oštećenje zuba toliko da se ne može sanirati. Zubi se u nekim slučajevima vade i iz ortodontskih razloga, zbog otežanog nicanja i kod tjeskobe u sklopu ortodontske terapije il kod umnjaka kad situacija to zahtjeva, te mliječni zubi u toku smjene zuba. Takodje zubi koji su zahvaćeni parodontozom zbog nestabilnosti i drugih tegoba najčešće završavaju vadjenjem.
Poslje vadjenja zuba jako je bitno pridržavati se sljedećeg:
- Ne dirajte ranu, a narednih par dana žvačite na suprotnoj strani.
- Ne četkajte područje rane narednih par dana, nakon toga lagano četkajte i održavajte oralnu higijenu i u tom području.
- Izbjegavajte ispiranje rane 24 sata nakon vađenja, kako ne bi isprali krvni ugrušak koji je osnova za pravilno zarastanje rane.
- Ne pušite kroz 12 sati – dim iritira ranu i provocira krvarenje.
- Jedite tek par sati poslije vadjenja, na suprotnoj strani i ne prevruće. Preporučuje se hladnije piće, sladoled ili jogurt, te mekša hrana. Važno je da uzimate dovoljno tekućine sat dva od vadjenja, uz izbjegavanje mućkanja i crvkanja.
- Krvarenje nakon vađenja je u nekoj mjeri normalno, zato ćete dobiti upute da držite sterilnu gazu na rani stisnutu između zuba 20-ak minuta i pridržavate se ostalih uputa. Ukoliko bi i dalje jače krvarili javljate se svom stomatologu.
- Bol je do jedne granice normalna, naročito nakon što popusti anestezija. Možete koristiti neki od analgetika npr. Brufen, Dexomen, Ketonal, Nalgesin, Nimulid (a ne preparate koji sadrži acetilsalicilnu kiselinu poput Andola ili Aspirina koji imaju neželjeno dejstvo da produžavaju krvarenje). Ukoliko spontana bol potraje duže od 3-4 dana javite se obavezno svome stomatologu.
Da smanjite ili spriječite otečenost stavite s vanjske strane lica vrećicu sa ledom u ručniku ili nekoj tkanini (ne direktno na kožu!) u predjelu vađenog zuba i to 15-ak minuta stavite led, pa skinite, pa opet stavite kroz jedan sat, po potrebi ponovite.
Kako se riješiti straha od stomatologa?
Skoro svakodnevno u stomatološkim ambulantama čujemo rečenice: „Odmah da vam kažem, ja se strašno bojim!“ ili „Imam ogroman strah!“, pa čak i „Imate li nešto da me uspavate?“. Najčešće je prisutan strah od stomatološke bušilice, zatim igle, odnosno anestezije. Zaista stomatolog ima veliki izazov ispred sebe, prvo da pacijenta oslobodi od straha (ukoliko je moguće bezbolnom i brzom intervencijom), a potom da riješi problem zbog kojeg je pacijent došao.
Porijeklo straha je različito. Uglavnom je riječ o nekom ranijem bolnom iskustvu kod stomatologa. Potom, djeca se ne vode na vrijeme na prvi pregled, često se straše i ucjenjuju pričama da će ići kod zubara da im vadi zub ako ne budu dobri, da će dobiti „vakcinu“ itd. Naravno da će kasnije imati strah od nečeg što im je prikazano kao najgore i kao kazna.
Naš strah je često iracionalan, te moramo biti svjesni da ga možemo prevazići. Govorim o odraslim osobama, koji se vode logikom. Jasno je da djeca imaju strah od nečeg nepoznatog, pogotovo ako su strašeni gore pobrojanim rečenicama. Ali mi nismo djeca, zar ne!? Ako ste imali neko ranije loše iskustvo, ili ako niste zadovoljni radom nekog stomatologa, potražite drugo mišljenje. Potreban je samo jedan odlazak i da se uvjerite da uz pažljiv rad strah biva prevaziđen. Svakim narednim odlaskom kod stomatologa biće vam sve lakše. Ako se bojite kritike od strane stomatologa, morate shvatiti da je samo ukazano na stanje koje morate popraviti, na higijenu koju morate poboljšati i da je sve rečeno za vaše dobro. Ukoliko se plašite bola, postoji lokalna anestezija koja će ga eliminisati, ako se bojite uboda igle, postoje gelovi i sprejevi kojima se obezboli mjesto uboda pa je bol sveden na minimum.
Pacijenti koji osjećaju veliki strah ili nekontrolisani strah jesu kandidati za tzv. svjesnu sedaciju. Svjesna sedacija se koristi uglavnom prilikom zahtjevnih i dugotrajnih zahvata, a naročito hirurških i imaplantoloških. Sedativ se aplikuje intravenski prije inetrvencije (vene podlaktice), a mjesto rada u ustima se anestezira klasičnom lokalnom anestezijom. Pacijent samostalno diše, svjestan je svega što se dešava oko njega i može da razgovara sa terapeutom.
Na kraju, ne smijemo živjeti u strahu, jer nas on sa vremenom sve više i više lišava kvaliteta života (u ovom slučaju zdravlja). Što duže izbjegavamo odlazak zubaru, strah je sve veći, stanje se pogoršava, a kasnije komplikacije su sve veće. Takođe, da bismo mogli da rastemo, razvijamo se i živimo punim plućima moramo prebroditi svoje strahove. Zato, ako imate strah od zubara, pronađite koji je “razlog” za ovaj strah i slobodno razgovarajte o njemu sa vašim stomatologom.
Ako se pitate kada otići na pregled, a imate strah od istog – bolje prije nego kasnije!
Da li je istina da se tokom trudnoće zubi više kvare?
Trudnoća je period kada treba obratiti posebnu pažnju na higijenu i zdravlje zuba i desni. Najveći problem trudnica je svakako problem desni. Zbog promjene nivoa hormona može doći do oticanja desni, krvarenja prilikom pranja zuba usljed veće osetljivosti, ali se mogu javiti i bolesti kao što su gingivitis i parodontopatija.
Da li smijem da popravljam i snimam zube u trudnoći?
Iako je poželjno popravke zuba odraditi i prije same trudnoće, intervencije od značaja su u trudnoći dozvoljene, ali treba ih izbjegavati u prvom trimestru.
Što se tiče snimanja zuba, ono nije preporučljivo u trudnoći, posebno u prvom trimestru. Ukoliko je snimanje baš nužno, treba se obaviti uz strogu primjenu mjera zaštite od zračenja, koje je srećom kod novijih uredjaja znatno smanjeno.